KRUH

KRUH

Kruh je proizvod koji se dobiva mješanjem brašna s vodom, mlijekom, sirutkom, ili nekom drugom tekućinom uz dodatak kuhinjske soli ili šećera, masnoća, jaja i sredstva za dizanje tijesta.

Izrađuje se od različitih tipova brašna.

Pšenično brašno tip 500 koristi se za bijeli kruh, tip 850 za polubijeli i tip 1100 za crni kruh, a koristi se još i pšenična prekrupa za graham kruh i raženo brašno tip 750, tip 950 i tip 1250 za svijetli i tamni raženi kruh.

Kruh može biti i kukuruzni, heljdin, i specijalni.

U Hrvatskoj se do sveopćeg porasta standarda u drugoj polovici 20. stoljeća, u krajevima koji nisu imali velikih žitorodnih površina, u krušne smjese dodavalo i brašno od drugih biljaka, primjerice rogača, a dodavao se i hrastov žir. Kruh od žirova česmine pripremali su stanovnici Šolte, Molata, Velog Iža. U Norveškoj i Švedskoj pripremao se kruh od žirovog brašna, u Makedoniji su siromašni sve do Prvog svjetskog rata pripremali kruh od žira ("želadov hleb"), a u Italiji su se za krušno brašno upotrebljavali žirovi česmine, hrasta sladuna i lužnjaka. U Ukrajini se brašno žitarica miješalo brašnom od žira

Izvor:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Kruh

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Kruh kroz povijest do danas

Crni kruh sa raznim dodacima najčešći je izbor osoba koje brinu o zdravlju

Kruh spada među najstarije pripremanu hranu, a jeo se još 12 000 godina prije Krista kada se radio odvode i divljih žitarica. Iako je kroz povijest vrijedilo pravilo što tamniji kruh to niži socijalni status osobe koja ga jede, danas crni kruh jedu oni koji vode računa o prehrani. Pročitaj od čega se pripremao kruh kroz povijest, tko je zaslužan za njegov procvat te saznaj koja je vrsta kruha najbolja za tvoje zdravlje

Egipćani zaslužni za prvi moderan kruh

Put od žitarica do brašna, od brašna do korištenja kvaščevih gljivica u pripremi tijesta, od tijesta do ispečenog kruha je jedna od fascinatnijih priča o čovjekovoj inovativnosti. Povijest kruha je, zapravo, povijest civilizacije jer je kultiviranje žitarica omogućilo prijelaz iz lovačkog i nomadskog stila života ka poljoprivredi i formiranju gradova. 

Iako je kruh jedna od najstarije pripremane hrane, njegovo pravo podrijetlo još je uvijek nepoznato. Utvrđeno je, međutim, da je kruh pravljen još 12 000 godina prije Krista, od vode i divljih žitarica, vjerojatno preteča današnje pšenice, zdrobljenih i pečenih na kamenim pločama u špiljama. Tadašnji je kruh više nalikovao na tortilje nego na ono što mi danas nazivamo kruhom.

Prekretnica u razvoju kruha veže se uz Egipćane i razdoblje od 4000 do 1000 godina prije Krista. Oni su, naime, otkrili da ukoliko tijestu, koji su pripremali miješanjem brašna i vode, dodaju kvasac kruh postaje mekši i poprima veći volumen. To je bio prvi uistinu moderan kruh kakvog ga i danas poznajemo. Egipćani su bili toliko inovativni da su čak započeli i proizvodnju pekarskog kvasca te su uveli rafiniranje s ciljem uklanjanja "nečistoća". U kruh su dodavali sezam, med i voće.

Antičko doba zlatno je doba kruha

Kao i mnoge druge namirnice, kruh je u Europu stigao iz Egipta preko antičkih Grka. Poznato je da su Grci uživali u raznim oblicima kruha (poput neobične štruce u obliku gljive), a rado su mu dodavali ulje i med. O važnosti kruha za tadašnju populaciju svjedoče i brojne izjave poznatih grčkih mislilaca, a već je tada Hipokrat isticao kako nije svejedno jedemo li bijeli ili crni kruh.

"Tehnologiju" proizvodnje kruha od Grka su preuzeli Rimljani u čijim je rukama on doživio pravi procvat. Upravo su u Rimu osnovani prvi pekarski cehovi te su pekari dobili zaseban zanat. Pekarski cehovi su bili toliko moćni i cijenjeni da čak nisu dopuštali djeci pekara da se bave bilo kojim drugim poslom osim proizvodnje pekarskih proizvoda. U tadašnje su vrijeme pekari uživali posebne povlastice – bili su jedini zanat koji nije bio robovski već slobodan.

"Mračno doba" kruha

Rani srednji vijek bilo je nemilosrdno doba za običan puk, po pitanju svega pa tako i po pitanju proizvodnje i konzumacije kruha. No, kruh je bila jedna od rijetkih namirnica koja im je omogućila da uopće prežive mračno doba. Peći za pečenje kruha su imali samo samostani i vlastelini, gdje su siromasi, naravno za naknadu, mogli ispeći svoj kruh. No, pripremali su ga od jeftinijih žitarica poput zobi, raži i ječma. Takav se kruh teško dizao i bio je vrlo taman.

Ipak, kako su stoljeća prolazila kruh je ponovno postajao i lakše dostupan zahvaljujući vođama koji su, znajući da glad sa sobom nosi pobunu, dali sve od sebe da cijena kruha ostane stabilna. Tako je primjerice engleski kralj John 1202. godine zakonom definirao koliko pekar može zaračunati marže na cijenu materijala. No, ni najbolji zakoni nisu mogli spriječiti Francusku revoluciju kada je navodno Marija Antoneta saznavši da se svjetina buni zbog nedostatka kruha, izrekla povijesnu rečenicu "Neka jedu kolače!"

Izvor: 

http://www.zdravakrava.hr/clanak/2130/kruh-kroz-povijest-do-danas

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Integralni kruh

Vrste kruha

Integralni kruh bogat sjemenkama

Pekarna